„Osam godina sam mislila da sam ja kriva“
🌱 Sve je počelo kada mi je bilo 26 godina. Pojavio se mali čvorić ispod pazuha. Pomislila sam — urasla dlaka, proći će. Nije prošlo. Vratio se. Pa opet. Pa opet, na drugom mestu.
🩺 Prva doktorka mi je rekla da su to bubuljice i da treba više da vodim računa o higijeni. Poslušala sam. Kupovala sam posebne sapune, menjala dezodoranse, pokušavala različite načine depilacije. Ništa nije pomagalo. Zapravo, bilo je sve gore.
📋 Drugi lekar je rekao da je infekcija. Treći je mislio da je folikulitis. Četvrti mi je dao antibiotike koji su privremeno pomogli, ali čim bih prestala sa terapijom — sve bi se vratilo. Tako je prošlo osam godina. Četiri lekara. Bezbroj pregleda. Mnogo neprospavanih noći zbog bola.
💔 Stid je bio gori od samog bola. Skrivala sam promene od dečka. Nisam išla na bazen. Izbegavala sam teretanu. Stalno sam razmišljala da li će neko nešto primetiti. Bila sam ubeđena da nešto radim pogrešno. Da sam sama kriva za ono što mi se dešava.
✨ „Ovo je hidradenitis suppurativa. Niste vi krivi. To je bolest imunog sistema.“
😭 Kada mi je dermatologinja konačno izgovorila te reči, zaplakala sam usred ordinacije. Ne od straha. Od olakšanja. Posle osam godina prvi put sam dobila odgovor. I prvi put sam shvatila da teret krivice koji sam nosila nikada nije bio moj.
💊 Danas znam šta imam. Danas se lečim. Naučila sam kako da prepoznam pogoršanja, kako da razgovaram sa lekarima i kako da tražim pomoć kada mi je potrebna.
🤝 I zato danas, kada u HS Derma zajednici vidim devojku koja napiše: „Mislim da sam ja kriva“, odmah joj pošaljem poruku. Jer znam tačno kako se oseća. I znam koliko znači kada vam neko kaže da niste sami.